Kvarner newsletter / broj 14

Turistički vremeplov
Opatija 120 godina klimatsko lječilište

Početak ožujka za Opatiju i njezinu turističku tradiciju iznimno je važan – 4. ožujka 1889. godine, dakle prije točno 120 godina, taj je poznati turistički centar proglašen klimatskim lječilištem. Itekako je to dobar povod za slavlje, ali i za podsjećanje na blagodati kojima Opatija i danas oduševljava sve one koji u nju dolaze kako bi užitak na najbolji mogući način povezali s brigom o zdravlju i izgledu.

Austro-Ugarska Monarhija je Opatiju nakon prethodnih stručnih istraživanjima proglasila klimatskim lječilištem točno 4. ožujka 1889. godine te tako odredila njezinu budućnost. Opatija ima posebnu varijantu mediteranske klime, čije specifičnosti proizlaze iz prisojnog položaja u zaklonu šumovite Učke te bujne vegetacije. Tome još treba dodati da se ovo poznato kvarnersko turističko središte nalazi u zavjetrini pa je zimi zaštićeno od bure, a ljeti nema nepodnošljivih vrućina. To boravak u Opatiji u svako doba godine čini posebno ugodnim te pogoduje razvoju cjelogodišnjeg turizma.

Afirmacija Opatije započela je 1885. godine, a sljedećih 20 godina, zahvaljujući entuzijazmu prof. dr. Juliusa Glaxa, razvila se u svjetski poznato lječilište koje je godišnje posjećivalo oko 25.000 gostiju. Dr. Julius Glax prvi je put stigao u Opatiju 1883. godine i odmah je uočio klimatske pogodnosti tadašnjeg malog turističkoga mjesta. Četiri godine kasnije postavljen je za ravnatelja lječilišta Južnih željeznica i sudjelovao je u izradi plana razvoja Opatije kao banjskog lječilišta. Prvi dio plana bila je izgradnja infrastrukture, a uz mnoga druga za ono vrijeme inovativna rješenja inzistirao je i na uređenju sedam kilometara obalnog šetališta s brojnim klupama. Drugi dio plana odnosio se na lječilišne sadržaje – osim kupališta s hladnom i toplom vodom otvoreni su sanatoriji specijalizirani za srčane, plućne, reumatske, neurološke te ginekološke bolesti. Tako je pred I. svjetski rat u Opatiji bilo čak 12 sanatorija. Krajem XIX. stoljeća i početkom XX. Opatija je bila jedno od najpoznatijih i najposjećenijih turističkih mjesta u Europi. Posjećivale su je okrunjene glave, mnogi uglednici, među inima poznati umjetnici, primjerice književnik Anton Pavlovič Čehov, balerina Isadora Duncan, kompozitor i dirigent Gustav Mahler, violinist i skladatelj Jan Kubelik i mnogi drugi.

Zahvaljujući svemu tome 1889. godine car Franjo Josip izdao je nalog po kojem je Opatija postala službeno klimatsko lječilište Austro-Ugarske Monarhije te se spominje u mnogim leksikonima i turističkim vodičima. U njima se detaljno opisuje blaga opatijska klima te se zbog nje savjetuje boravak rekonvalescenata, osobito nakon teških bolesti respiratornih i krvožilnih organa. Rekonvalescentima se boravak preporučuje u proljeće i jesen. U vodičima se spominje i obalno šetalište (lungomare), a sobe u tamošnjim hotelima opisuju se kao “higijenske i udobne”. “Cijene nisu male, dapače, više su nego u drugim austrijskim zimovalištima”, konstatiraju autori turističkih vodiča, ali navode kako je sve to vrijedno truda, napominjući tada uobičajeno vrijeme potrebno da se stigne do Opatije – od Beča 13 sati vožnje vlakom, a 14 sati od Budimpešte.

Slijedeći tradiciju, Opatija i danas svoju ponudu temelji na razvoju zdravstvenog turizma, u čemu prednjači Thalassotherapia Opatija, osnovana 1957. godine kao Institut za talasoterapiju, kasnije preimenovan u Specijalnu bolnicu za rehabilitaciju bolesti srca, pluća i reumatizma. Danas je to vodeći centar za kardiološku rehabilitaciju na ovim prostorima i jedan od najvećih laboratorija za funkcionalnu neinvazivnu kardiološku dijagnostiku. U sklopu Thalassotherapije djeluje i novi Thalasso-wellness centar ukupne površine 2500 četvornih metara.