Kvarner newsletter / broj 22

Lokve
Mitološka bića žive i danas

Tako malo mjesto, a toliko legendi – opis je to koji najbolje odgovara Lokvama, bajkovitom mjestu u Gorskom kotaru smještenom u podnožju planine Risnjak i okruženom mističnim šumama i jezerima. Lokvarski kraj, koji je na turističkoj karti poznat po mnogim prirodnim ljepotama i legendama, odnedavno priča još jednu zanimljivu turističku priču…

Iako svaki kraj ima svoje legende, bajkoviti Lokvarski kraj kao da je stvoren da gostima priča legende. Tako su vrijedni Lokvarci, povedeni članovima Udruge ljubitelja lokvarskih starina, oživjeli neka od najzanimljivijih mitoloških bića koja su nekada davno –  a mnogi vjeruju da to čine još i danas –  čuvala i zastrašivala lokvarsku djecu i stanovnike. U šumskom okruženju, a s ciljem njihove valorizacije u turističke svrhe, oživjeli su neki od najzanimljivijih junaka lokvarskog podzemlja i nebeskog svijeta.

Nedvojbeno najatraktivniji lik lokvarskih predaja je Polnoćnjak, 14 metara visok div u dugom crnom kaputu i sa šeširom nabijenim preko očiju kojim su se oduvijek strašila djeci ako se ni za prvog mraka nisu željela vratiti s igranja. Nimalo miroljubiviji nije bio ni Vodenjak, opasno vodeno biće koje nikada nitko nije vidio, ali je svojim zastrašujućim zvucima odvraćao svakog namjernika od rječice Lokvarke, gdje navodno stanuje i danas. Zle su bile i lokvarske vještice – coprnice, koje se, vjeruje se, i danas skupljaju na Pajovoj stijeni. No, nisu svi junaci legendi nužno bili zli. Imali su Lokvarci i miroljubive Svećice, koje su se u obliku svjetlosti prikazivale uz Lokvarku, bile su tu i dobre vile i patuljci koji su čuvali lokvarske vodotoke i podzemlje.

Napokon, imali su Lokvarci – i sada ga opet imaju – i svoje kućno mitološko biće. To je malen, vragolast i vižljast stvor zvan Pancikul koji čuva tavane kuća, i to ne bilo koje nego samo one u kojima se suše ukusni mesni zalogaji – čvarci, slanina, kobasice, mastenice, šunke, rebarca …

Na temelju legendi o tim zanimljivim likovima članovi udruge i lokvarski osnovci nacrtali su mnoge crteže, izradili njihove kostime, napisali kazališni igrokaz i tako ih “spasili” od propasti, odnosno zaborava, a sve će te priče Lokvarci rado ispričati i svakom gostu.