Kvarner newsletter / broj 35

HNK Ivan pl. Zajc
Kazališna zgrada kao muzej

Iako kazališta uglavnom procjenjujemo po kvaliteti predstava koje se u njima priređuju, moguć je i drugačiji pogled: ona se najčešće nalaze u arhitektonski, povijesno i kulturno zanimljivim i važnim zdanjima. Riječko Hrvatsko narodno kazalište Ivan pl. Zajca iz Rijeke ima impozantnu zgradu, pravom remek-djelo arhitekture, koju će uskoro turisti moći upoznati u pratnji vodiča.

Kako bi turiste grada Rijeke, uz ostala gradska kulturna mjesta, upoznali i s manje poznatom stranom jedne od najimpozantnijih riječkih građevina – zgradom Hrvatskog narodnog kazališta Ivan pl. Zajc, u toj instituciji pripremaju zanimljiv turistički projekt. Naime, tu će znamenitu građevinu posjetitelji moći razgledati u pratnji vodiča i tako je doživjeti u posve novom svjetlu.

Taj je impozantna zgrada, u kojoj je 3. listopada 1885. godine s radom započelo kazalište, nastala prema projektu glasovitih arhitekata Hermanna Gottlieba Helmera i Ferdinanda Fellnera. U to su doba oni projektirali kazališta u svim većim europskim središtima, pa je već i to što riječko zdanje potpisuju ti slavni arhitekti jamstvo da je ono predstavljalo remek-djelo arhitekture svoga vremena. A to je tek jedan detalj koji će naučiti posjetitelji prilikom obilaska zgrade.

Na vrhu glavnog pročelja ove građevine nalaze se impozantne figuralne plastike poznatog venecijanskog kipara Augusta Benvenutija koje simboliziraju Dramu i Glazbu. Unutrašnjost krije i brojne druge vrijednosti – štukature, skulpture, pozlate te jednu malu tajnovitu šupljinu ispod ulaznih vrata gdje se skrivala olovna tuba s dokumentacijom o izgradnji kazališta, plakat prve predstave i novčići koji su tada bili u optjecaju.

No, ni to nije sve – unutrašnjost zgrade krije još jednu iznimnu umjetničku vrijednost – stropne slike Gustava Klimta, slavnog slikara austrijske secesije. Prema zamisli Fellnera i Helmera, oko monumentalnog lustera trebalo je ispuniti šest ovalnih polja, dva nešto manja polja ostavljena su iznad dviju loža, dok je za najveću sliku bio predviđen prostor iznad scene. I tako su se, a malo tko to zna, na stropu našle alegorije: “Opereta”, “Ljubav” i “Ples” koje je potpisao Franz Matsch i datirao ih s 1885. godinom, potom “Ratna”, “Koncertna” i “Religiozna glazba” koje je potpisao veliki Gustav Klimt, dok je veliku alegoriju “Kazalište” i dvije manje slike s po dva anđela potpisao njegov mlađi brat Ernst Klimt.

Zdanje riječkog HNK Ivan pl. Zajc ima, dakle, što pokazati i mimo klasične kazališne ponude pa izdvojite vrijeme i pođite u atraktivno razgledanje tog istinskog hrama dramske, glazbene i plesne umjetnosti, ali jednako tako i remek-djela arhitekture i slikarstva.